Frizeraj na kraju svemira

utorak, 15.06.2010.

PEDERI, MASONI, ŽIDOVI I DARTH VADER

Nikada ne bih umro za svoja uvjerenja. Možda su sva pogrešna.
(Bertrand Russell)


Za početak, da objasnim uvodni citat i izbjegnem nesporazume:
Ja sam skeptik. 'Ime ruže' mi je najdraža knjiga. Ne vjerujem sve što mi se kaže na CNN-u ili što pročitam u Jutarnjem. Svjesna sam koliko je 9/11 dobra učinio američkoj vladi i svinjska gripa farmaceutskim kompanijama. Gledala sam Zeitgeist. Ne vjerujem da smo sami u cijelom cjelcatom svemiru. Ne vjerujem da su kapitalizam i demokracija najbolji od svih sustava i društvenih uređenja. Ne vjerujem da je vladama i kapitalu imalo špica obrazovni sustav u kojem će svi biti općeobrazovani i sposobni kritički razmišljati i prosuđivati. Ne vjerujem da udžbenici iz povijesti govore istinu i samo istinu. Ne vjerujem da je britanska kraljica bila presretna kad joj se majka budućeg kralja vucarala okolo s muslimanom.
Said that, prelazim na poantu:
Ne volim teoretičare zavjere.

Naravno, svi mi vjerujemo u neke stvari jednostavno tako, jer vjerujemo, jer nam se čine logičnima ili imamo osjećaj da su istinite, premda ne možemo sto posto znati. I to je okej. Meni su recimo teorije zavjere bile jedno vrijeme jako zabavne, neke i vrlo uvjerljive, ali onda su, brate, uvođenjem ljudi-reptila i Da Vincijevog koda stvari stvarno otišle over the edge.
Jeste li i vi primijetili kako ljudi postaju sve više i više paranoični? Jednostavno više ne postoje nesretni slučajevi, shit doesn't just happen. Riknuo vam disk, a niste imali backup? Iluminati! Ostavila vas je cura? Opus Dei! Pošpricao vas je auto od glave do pete dok ste se po kiši vraćali doma s posla? Texaco! Boli vas glava? A) Netko vam pokušava kontrolirati um. B) To se događa od promjena vremena, koje su postale potpuno neprirodne za ovo doba godine zato što američka administracija upravlja globalnom klimom pomoću zrake Nikole Tesle.

Mislim da ljudi poprilično gube pojam za realnost.

Image and video hosting by TinyPic

Eto tako, sredinom studenoga prošle godine: ja sjedim doma nakon što je dragi zbog svinjske gripe završio u Zaraznoj i živciram se. (Zapravo, kad smo kod gubljenja pojma za realnost, ne znam može li se živciranjem nazvati kad totalno pukneš, jer je to kap koja je prelila čašu jedne inače vrlo stresne godine, pa gubiš svaki trag racionalnosti i samokontrole, zoveš mamu i najbolju frendicu i histerično urličeš u slušalicu: 'Šta ako umre? Šta ako umre?', frendica te tješi da to nikako ne očekuje, a mama izlazi s posla i pojavljuje ti se na vratima, utrpa ti u usta Normabel, a tebe skupa s bebom utrpa u auto i odvede doma na njoke sa saftom, samo je jedna mama.)
No dobro, nakon toga… ja sjedim doma u polunamještenom stanu i živciram se, onako, u granicama normale, pa da mi vrijeme živciranja brže prođe, pozovem k sebi na kavu jednu drugu, inače zaista dragu prijateljicu, a u slobodno vrijeme teoretičarku zavjere.
Na moju obavijest o tome kako su dragog poslali u Zaraznu jer već dva dana ne uspijeva skinuti temperaturu ispod 39 i dobio je upalu pluća, moja, bez ikakve ironije, draga i jako voljena frendica i u svakom pogledu super cura, počinje priču o tome kako su nedavno u Poljskoj (ili Ukrajini, ubijte me) viđeni avioni kako u niskom letu zasipaju polja nekakvim prahom, nakon čega je izbila epidemija španjolske gripe…
Ah, ta neprocjenjiva prijateljska lijepa riječ.
Tjedan dana kasnije, zove ona dragoga da mu se raspita za zdravlje, pa ga usput upita i:
'Kaj ti nije bed što si uzimao Tamiflu?'
Odnosno: kaj ti je bilo toliko važno da skineš visoku temperaturu i konačno dođeš k sebi, da te nije uopće zabrinjavala činjenica da si sada mikročipiran i podložan subliminalnim naredbama iz centara moći?
Da, baš u to doba bila je i ona emisija 'Na rubu znanosti' s austrijskom novinarkom koja metilja gluposti o mikročipovima u cjepivu, nakon čega su se i na blogu neki ljudi zapitali ne bi li nacionalna televizija, kad smo već prisiljeni plaćati reket, pardon, pretplatu, ipak trebala zadržati barem minimum objektivnosti i edukativnosti. Obožavam Krešimira Mišaka, ali da je znao dovest u emisiju kojekakve trabunjajuće čudake, znao je. Mogao je napraviti drugačiji izbor gostiju. Kad smo već kod toga, sjećam se onog nekog lika iz Epidemiološkog zavoda koji je kritizirao cjepivo protiv H1N1 vrlo smislenim i razumnim argumentima (veoma zdravoseljački rečeno, pretjerano nabrijavaju imunološki sustav, pogotovo kod mladih i inače zdravih ljudi, pa postoji velika šansa od naknadnog razvoja autoimunih bolesti). A čak i on je preporučao cijepljenje rizičnim skupinama.
Ali ne.
Mikročipiranje.

A sad slijedi pet razloga zašto mi teoretičari zavjera idu na živce, a trebali bi i vama.

1. Većina ih zapravo nema puno veću sposobnost kritičkog razmišljanja od prosječnog Joe the plummera koji sjedi doma i vjeruje svemu što čuje na Dnevniku i Farmi.
Princip je isti, sve su ostalo nijanse… neki su odabrali pušiti sve što se kaže na CNN-u, a drugi sve što na svom predavanju u lokalnom Vatrogasnom domu, snimanom kamerom iz ruke, kaže o susretima s alienima bivši vodnik marinaca, PTSP-ovac i u slobodno vrijeme arheolog-amater. Negdje svaki čovjek mora naći uporište i autoritet kojem će vjerovati, pa nekome najbolje sjedne župnik, nekome Oprah, a nekome Yoda, i to samo po sebi ne bi bilo ništa strašno, da nije sljedeće činjenice, a to je…

2. Teoretičari zavjere su uvjereni da su puno, puuuuno pametniji od drugih ljudi.
Pascal Bruckner je jednom napisao da ne razumije odakle sve te mistifikacije o namjerama korporacija da zavladaju svijetom, kad su te njihove namjere vrlo jasno i otvoreno opisane, uz detaljne planove i strategije, u svakom ozbiljnijem ekonomskom časopisu. Ali ne, stvari ne mogu biti jednostavne i očite, jer kako bi onda teoretičari zavjere mogli ispasti pametni i važni i možda čak imati vlastitu web stranicu, woooooow?! Sigurno ste se bar jednom našli u poziciji da se u društvu teoretičara zavjere usudite izraziti sumnju u podatak da je Obamu na vlast doveo osobno Nečastivi (Yes we can unatrag = Thank you Satan, znate to?), na što ste dobili pogled toliko sažalan i prezriv, kao da ste upravo rekli… da se Adolf Hitler stvarno ubio '45. u Berlinu!

Image and video hosting by TinyPic

No ni taj sažalni, prezrivi, patronizirajući pogled ne bi bio toliko strašan da nije sljedeće činjenice, a to je…

3. Teoretičari zavjere imaju silne, nekontrolirane prosvjetiteljske porive.
E tu su skoro, SKORO (!!!) kao vegani. Neće vas pustiti da živite neosviješteno i u mraku neznanja, aaaa ne, tu sad kreće peračina mozga. Argumenti. Znanstveno je dokazano. Istraživanja su potvrdila. Sestrična šogora moje susjede je vidjela na svoje oči. Ima na internetu. Bivši general je priznao. Jasno se čuje kad se pusti naopačke. Jasno se vidi kad približiš i dugo gledaš i ne trepneš i pritom zadržiš dah i brojiš do tri na japanskom. Očito je, majkumu!
No čak i to uvjeravanje bi se moglo istrpiti, da nema sljedeće činjenice, a to je…

4. Kontradiktorni su.
Pa dajte se više dogovorite: jesu li princezu Dianu ubili jer se spanđala s muslimanom ili zato što je otkrila da su članovi kraljevske obitelji shapeshifting gmazovi (što i nije toliko nevjerojatno, kad čovjek razmisli)? Jesu li ljudi bili na Mjesecu i tamo našli tajanstvene kupole ili su cijeli odlazak na Mjesec izrežirali u filmskom studiju? Jebiga, nije svejedno!

I na kraju, iliti ultimativno:
5. Ni sami ne vjeruju stvarno u sve te zavjere.
Jer naime, čovjeku koji bi iskreno, istinski vjerovao u sve te mind controlling reptile, vanzemaljce, Sotone, tajne planove nepobjedivih zlih sila, ne bi preostalo ništa drugo nego da se ubije ili da pobjegne na neki udaljeni otočić i tamo se sklupča i čeka da umre. A teoretičari zavjere i dalje, eto, rade za plaću, gledaju televiziju, skidaju filmove s torrenta, pokušavaju završiti škole i zasnovati obitelj, pa čak možda i dječicu izroditi, novo topovsko meso za aliene i korporacije.
Ne, oni su naprosto lijeni ko guzice.
Lakše je za sve okriviti masone i ostat doma i otvorit pivicu dok se odvijaju prosvjedi ili skupljaju potpisi za referendum.
Lakše je za svoje neuspjehe okriviti židovske bankare nego se malo obrazovati i informirati pa ne dizat kredit za Audija i lujvitonku ako nisi baš u tom platnom razredu. (Joj lujvitonke. Moram jedan post ekskluzivno posvetiti samo njima. Gore su od teorija zavjere i vegana zajedno.)

Oni koji proizvode vitonke, te oni koji općenito drže lovu i vlast, sigurno smatraju da su teorije zavjere najbolja stvar koja im se mogla dogoditi. Zapravo, oni su i izmislili većinu. Jer dok se ljudi natežu oko toga postoji li još jedan planet u Sunčevom sustavu i da li Kentucky Fried Chicken čini crnce impotentnima, nemaju vremena obratiti pažnju na nove izmjene zakona, sitna slova na kreditnim ugovorima, muljarije bankovnih menadžera, bespravnu uzurpaciju javnog prostora i slično.

I tako, dragi moji, dok nam sudbine kroji globalna pedersko-židovsko-masonska vlada na čelu s Darth Vaderom, želim vas podsjetiti da je konačno došlo ljeto i da na tom tužnom, nepravednom i zlom svijetu još uvijek postoji hrpa stvari u kojima u rano ljeto možete bezočno uživati: borovnice, jagode sa šlagom, vožnja biciklom, miris bazge i lipe, open air festivali (znam, znam, uvijek pada kiša, jbg, NASA), seks na otvorenom, more još svježe i nezagađeno od hrpe turista, limunada s ledom, kokteli s ledom, salata od friških krastavaca, pokošena trava, lagana i kratka odjeća koja osigurava pokazivanje tijela slučajnim prolaznicima (ajde, ajde, i Naomi ima celulita)…
Tko više voli zimu, gmaz.
Ozbiljno.

P.S. Moram napomenuti, kad sam uploadala slike, kod koji me TinyPic tražio da upišem bio je devilish mem. Slučajno, kažete?!

15.06.2010. u 11:49 • 3 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2010 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Lipanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (3)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Ako je lijep dan i ako se dovoljno naspavala, autorica bloga možda će napisati nešto zaista lijepo. Ponekad će i o sebi napisati nešto stvarno iskreno. Ponekad.
A ako nije lijep dan, ako se osjeća isfrustrirano i kao da joj vrijeme curi niz prste... pa, znat ćete.

Crvene ruže primaju se na:
sagittaria2@gmail.com

hit counter

Linkovi

Rumbling boys of pleasure:

Klub Labirint
Storyatures

Ladies of easy leisure:

RozaKoza

U FRIZERAJU ČITAMO (I SUPER NAM JE):

Joseph Heller: Kvaka 22
Susanna Clarke: Jonathan Strange & Mr Norrell
Daniel Kehlmann: Mjerenje svijeta
David Lodge: Razmjena
Zadie Smith: O ljepoti

I stripove:

Manu Larcenet: Svagdašnja borba
Marjane Satrapi: Persepolis
Joan Sfar: Chat du rabbin
Danijel Žeželj: Sophia
Bill Watterson: Calvin & Hobbes

U FRIZERAJU VOLIMO:

Hayao Miyazaki, Red Dwarf, aromamasaža, Bailey's, Mljet, Beirut (bend, u gradu nismo bili), Island, Barcelona, čajevi, Pariz, Berlin, duuuugo spavanje, duuuugo tuširanje, mačke, Audrey Hepburn, Monty Python, sunce, aerodromi, dagnje na buzaru, Tolkien

U FRIZERAJU TEŠKO, TEŠKO PODNOSIMO:

paradajz, kukci, telefoniranje nepoznatim ljudima, maglu više od tri dana zaredom, hipsterske naočale