Bili smo neki dan u kinu, samo nas dvoje, prvi put otkako se rodila N.
Gledali smo 'Koralinu'.
Crtić je vizualno super, onako burtonovski maštovit, ali priča i nije nešto. Zapravo, najviše od svega mi se svidjela poanta priče koja glasi: savršena majka koja svojem djetetu svakodnevno kuha savršene večere zapravo je zla vještica koja mu želi isisati dušu.
Ne kužim baš tu opću zaluđenost Neilom Gaimanom. Ok, scenariji koje je radio za 'Sandmana' su bili odlični. Scenarij za 'Beowulfa' je sasvim dobar i film uopće nije sranje kakvo sam očekivala. 'Američki bogovi' su mi bezvezno napisana knjiga koju mi se nije dalo pročitati do kraja, a 'Marvel 1602' se čini zanimljivim, ali mi je već malo dosadio taj stalni lajtmotiv zli kršćani vs. dobri pogani. Mislim, stvarno ga eksploatira gdje stigne i to na način koji je dušu dao za šesnaestogodišnje metalce.
Nego…
Kino je bilo puno malene dječice, čije je roditelje teta na blagajni prije početka projekcije upozoravala da je film malo strašan i da nije baš za (sve) klince. Onda smo se dragi i ja kladili koliko će ih napustiti dvoranu prije kraja filma. On je mislio da će ih biti puno, ja sam mislila da ih neće biti baš tako puno jer su današnji klinci ipak navikli na svakovrsne gadarije. Na kraju ne znam koliko ih je bilo, jer dosta ih je izašlo, ali se ispostavilo da su se vratili jer su samo išli pišat.
Najsmješnija je bila curica do nas.
Počelo je sa onim pitanjima punim nade: 'A ona će se vratiti doma, jelda?' i 'A ova zla će umrijeti na kraju, jelda?'. Nastavilo se nadrkanom konstatacijom: 'Nisam trebala ići gledati ovaj crtić, sad neću moći spavati', a kulminiralo je ogorčenim uzvikom: 'Glupi crtić! To nije uopće nikakav crtić, to je… film!!!'
Najbolje je bilo kad je već krenula da će izaći, ali je uto počela scena finalnog obračuna pa ipak nije mogla odlijepiti pogled.
Zapravo, svaka čast klinki i ostalim kikićima. Da sam ja njihovih godina, ja bih na ovaj crtić jednostavno umrla.
Nikad nisam podnosila horore niti ikakve tragove bilo čega stravičnog u filmu i književnosti, čak su mi i trileri bili ponekad granični.
Krhki živci, eto.
Bila je faza kad nisam htjela čitat E. A. Poea dok sam bila sama doma.
Praktički nikada nisam pogledala pravi pravcati horor, a ono nešto malo hororastoga što sam u životu vidjela zna me proganjati i dan danas. Fakat mi godinama nije bilo svejedno što je Agent Cooper ušao u onu kolibu, recimo.
Top 5 lista mojih najstrašnijih filmskih trenutaka izgledala bi ovako nekako (hej, znam da vam je možda smiješna, ali ja sam horror virgin):
5. Gospodar prstenova
Mnogo prije filmske trilogije bio je crtić. S apsolutno stravičnim, grbavim, izvitoperenim Utvarama prstena kojima su oči svijetlile crveno ispod kapuljače.
4. Psiho
Nije mi cijeli film toliko strašan, koliko ona scena kada majka Normana Batesa sjedi pokraj prozora, okrenuta leđima, a kad joj vidimo lice, skužimo da je majka Normana Batesa mrtva već desetljećima.
3. Slika Doriana Graya
Crno bijeli film koji sam pogledala kao klinka na nagovor svoje nadobudne majke komparatistice. Grom i pakao. Kad se otkrije slika… i kad on probode sliku, a zapravo probode sebe… i kad naočigled ostari i poružni i pretvori se u odurni kostur i raspadne u prah…Jebemti metaforu, Oscare Wilde! I da, tog fast forward raspadanja ima u hrpi filmova, primjerice u trećem Indiana Jonesu. I isto mi nije bilo svejedno.
2. Zekoslav Mrkva i dr Jekyll/Mr Hyde
E taj crtić je trauma mog djetinjstva. Kad Zekoslav svira klavir, a zeleno čudovište stoji iza njega i kezi se sa sjekirom u ruci. Je li tada postojala institucija pravobranitelja za djecu, dovraga? Je li netko pazio što sve prolazi kao crtić prije Dnevnika?
1. It
Moja najbolja prijateljica u osnovnoj školi (ona ista A. s kojom sam išla u srednju i kojoj sam kasnila svako jutro) bila je luda za hororima. Nikako joj nije bilo jasno kako je moguće da ja nikada nisam pogledala nijedan. Pa me nagovorila da pogledam 'It'. Posudila mi je sva četiri nastavka na VHS-u. I ja sam pogledala sva četiri zaredom jednog sunčanog subotnjeg prijepodneva, nakon čega sam proklela A. i njezino sjeme u narednih sedam generacija. (Hmmmm, možda zato A. nikako da nađe onog pravoga? No dobro, sad je aktualan doktor iz Dubrovnika, što uopće ne zvuči loše.) Jer čak i ljudi koji nisu horror virgins slažu se da je 'It' prilično opak. (Zlo u liku klauna. Zlo zakamuflirano u dobru staru susjedu čija se kava u šalici odjednom pretvara u gustu krv. Kostur u močvari. Btw, zašto se u svim filmovima u finalnom obračunu Zlo pretvori u nešto paukasto?)
To me dovodi do sljedeće top liste, a to je pet najstrašnijih strahova u mom životu općenito. Dobro, uglavnom u djetinjstvu.
5. Dinosauri
Nemam više pet godina, pa sam izgubila sposobnost razumijevanja kako se možeš smrtno bojati nečega za što pouzdano znaš da ne postoji, kao na primjer čudovišta u ormaru. Ili dinosauri. Kojih sam se smrtno bojala. I to puno prije 'Jurskog parka'.
4. Zemlja će eksplodirati i raspasti se na komadiće jer će je pogoditi meteor ili jednostavno tako, sama od sebe, for the hell of it.
To je bilo nakon odgledanog prvog Supermana.
3. Podrum
Ne volim ih ni dan danas. Ružna smrdljiva mjesta. Uopće mi nije stalo do toga da nam budući stan ima šupu u podrumu. Te šupe ionako služe samo gomilanju stvari koje ti nikada neće trebati.
2. Ostat ću živa zakopana u ruševinama nakon potresa.
Taj se još uvijek ponekad aktivira.
1. Kukci i pauci
Jedina prava fobija koju imam, koja se manifestira u potpunoj paraliziranosti cijelog tijela i zbog koje razmišljam o odlasku na psihoterapiju. Ne mogu ih vidjeti ni u knjizi.
Jednom me sister pitala da li bih mogla ubiti pauka koji ugrožava život moje bebe.
Malo nakon toga šetala sam bebu u kolicima po parkiću, bio je prekrasan dan ranog proljeća, imala sam 'Magnetic Fieldse' u discmanu i sve je bilo apsolutno fantastično. Dok nisam skužila pauka srednje veličine (!) na kolicima.
Prvo sam nazvala dragoga koji je bio u gradu i pitala ga kad će doći doma (da, jednom sam ga zvala dok je bio na nogometu da ga pitam kad će doći doma jer je u stan uletio onaj gadni veliki komarac s dugim nogama, so laugh your ass off).
On je rekao da neće skoro, pa sam nazvala sestru i rekla joj da je na kolicima pauk i da ih ja sad ne mogu dalje gurati, da stojim nasred stazice i ne mogu mrdnut.
Ona je rekla da uzmem neki štap ili grančicu i njime maknem pauka.
Budući da u blizini nije bilo nikakve grančice dugačke pedesetak metara, zaključila sam da ću pristojno zaustaviti prvog prolaznika i zamoliti ga da makne pauka s kolica. Podsjećam, ja mrzim komunicirati s nepoznatim ljudima.
Uto je zapuhao vjetar i otpuhao pauka s kolica.
Deus ex machina.
Zaključak: ne znam da li bih mogla ubiti pauka koji mi ugrožava bebu. Vjerojatno bih zamolila prvog prolaznika da to učini.
Srećom ne živimo u istom podneblju s paucima koji ugrožavaju bebe.
Molim da mi se komentarom javi pošteni psihoanalitičar.
< | svibanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Ako je lijep dan i ako se dovoljno naspavala, autorica bloga možda će napisati nešto zaista lijepo. Ponekad će i o sebi napisati nešto stvarno iskreno. Ponekad.
A ako nije lijep dan, ako se osjeća isfrustrirano i kao da joj vrijeme curi niz prste... pa, znat ćete.
Crvene ruže primaju se na:
sagittaria2@gmail.com
Rumbling boys of pleasure:
Klub Labirint
Storyatures
Ladies of easy leisure:
RozaKoza
U FRIZERAJU ČITAMO (I SUPER NAM JE):
Joseph Heller: Kvaka 22
Susanna Clarke: Jonathan Strange & Mr Norrell
Daniel Kehlmann: Mjerenje svijeta
David Lodge: Razmjena
Zadie Smith: O ljepoti
I stripove:
Manu Larcenet: Svagdašnja borba
Marjane Satrapi: Persepolis
Joan Sfar: Chat du rabbin
Danijel Žeželj: Sophia
Bill Watterson: Calvin & Hobbes
U FRIZERAJU VOLIMO:
Hayao Miyazaki, Red Dwarf, aromamasaža, Bailey's, Mljet, Beirut (bend, u gradu nismo bili), Island, Barcelona, čajevi, Pariz, Berlin, duuuugo spavanje, duuuugo tuširanje, mačke, Audrey Hepburn, Monty Python, sunce, aerodromi, dagnje na buzaru, Tolkien
U FRIZERAJU TEŠKO, TEŠKO PODNOSIMO:
paradajz, kukci, telefoniranje nepoznatim ljudima, maglu više od tri dana zaredom, hipsterske naočale
S većinom ljudi postupamo kao s budalama zato što je većina ljudi budalasta, a ne zato što smo nervozni, nespretni ili što patimo od kakva drugog nedostatka. (Ipak, smatrali bi nas otmjenijima i pametnijima da se prema njima bolje ponašamo.)
Orhan Pamuk, Zovem se crvena
EVO PA ČITAJTE:
NISAM FEMINISTICA... ILI IPAK JESAM? MA NEEEE...PA JA NOSIM GRUDNJAK!
FACEBOOK I JA iliti JEDAN STVARNO DOSADAN DAN NA POSLU
PEDERI, MASONI, ŽIDOVI I DARTH VADER
MALI ABECEDARIJ DVIJE I DEVETE
KAD BUDEM STARA
STRAŠAN, STRAŠAN POST
SIGNORA CATERINA
STANOVI, STANOVI, SVE PO STO TISUĆA EURA...
TINY HAPPY PEOPLE
MALI ABECEDARIJ DVIJE I OSME
TRIDESET STVARI KOJE TREBA ZNATI PRIJE TRIDESETE...ILI VAM JE BOLJE BEZ NJIH?
BRINE VAS CELULIT I VELIČINA SISA? HA, TKO VAM JE KRIV!
VEČERA ZA DVANAESTERO I DRUGI NASTRANI OBIČAJI