Frizeraj na kraju svemira

petak, 11.09.2009.

KAD BUDEM STARA

Bojite li se starosti?
Bojite li se Alzheimera, pacemakera, katetera i ostalih –erova?
Koristite li SPF 50? Jedete li hranu bogatu vlaknima? Vježbate? Redovito?

Ja osobno ne vjerujem u SPF viši od 20, prehrana mi je otprilike kao Dr Jekyll/Mr Hyde (iliti: amarant, organski uzgojena blitva, tofu / pizza, Munchmellow, Crunchy Nut), a vježbanje... aerobik ne volim, trčanje mi je dosadno, pliva mi se samo u moru, pilates još ne probah, ali zato sam luda za plesom na šipki. Koji mi je u novoj sezoni poskupio na 300 kuna mjesečno, jebemti recesiju i život u najskupljem gradu u državi, a ja sam sirota majka na porodiljnom i uređujem stan...
Prije plesa na šipki bavila sam se aikidom, ali sam odustala kad sam shvatila (nakon godinu dana) da je većina ljudi koji se bave aikidom nekako... čudna. Čast i isprike iznimkama, ima ih, ali nekako mi je većina aikidoka djelovala...štajaznam, pa recimo, kao da u njihovim životima baš i nema odviše seksa.

Osim toga, znam da svrha treniranja aikida nije da se obraniš kad te u mračnoj uličici napadnu tri manijaka, već da se oplemeniš, jer put je cilj i blablabla, no ipak: jebeš vještinu samoobrane u kojoj je predviđeno da te protivnici napadaju jedan po jedan, zaletavajući se na tebe sa sto metara preko livade (O'sensei, pardon my French).
Prije aikida bila sam par puta na kendu, konkretno dvaput, ali tamo su mi se svi činili kao hrpa pomahnitalih Darth Vadera, a još se k tome ništa nije radilo bez urlikanja iz petnih žila na japanskom, što me neugodno podsjetilo na one američke filmove gdje glavni lik prolazi torturu obuke u marincima. Pa... ja nekako sebe ne vidim kao tog lika. Ili da se ljepše izrazim, ispada da sam ipak više Demi Moore u 'Striptizu' nego Demi Moore u 'G.I. Jane', after all.
(Mada ples na šipki nema nikakve veze sa striptizom, a nema, barem meni, ni toliko veze s otkrivanjem vlastite senzualnosti, nego je jednostavno ultra-zabavno visit naopačke s te šipke, fuckin' hell!)

Nego sad sam totalno skrenula s teme...
Ehm, starost.
Bojite li se? Strepite li? Ulažete li u budućnost?
Ja imam dva idola iz vlastitog života. Prvi je moja prabaka koja je umrla od starosti u devedesetoj godini. Jela je žlundre i pila jeftino vino i bila je najveća fajterica koju je svijet vidio, a par godina prije smrti operirala je slijepo crijevo i liječnici su joj rekli da joj organi izgledaju kao u šesnaestogodišnje cure.
Drugi je praujak mog dragog. On ima nekih osamdeset, živi u Austriji, svake godine obavezno putuje u Barcelonu koja mu je najdraži grad, a za Božić gari Alfu sto pedeset na sat kad dolazi u Hrvatsku posjetiti rodbinu.

Eh da, u starosti treba samo zdravlja i para, i kladim se da je onda to najljepši dio života.
A treba valjda i ono nešto što ti pomaže da ostariš dostojanstveno. Ne, ne mislim na botox, već na ono nešto što imaju:
-Catherine Deneuve
-Leonard Cohen
-Helen Mirren
A nemaju:
-Elizabeth Taylor
-Mickey Rourke
-Madonna
(dobro, ona još nije stara, ali kako je krenula...dobro, ljudi, jeste li vi normalni? Onakvo tijelo NIJE lijepo! Onakvo tijelo je alienski žilavo i isforsirano! Onako ne izgledaju ni starčići koji trče maraton! Dovraga, onako ne izgleda ni Iggy Pop!)
Hm, kad bolje pogledam, nitko s gornje liste nije Amerikanac, a s donje su svi... zajebano stariti u toj Americi, čini se.

Image and video hosting by TinyPic

A budući da i stanovništvo Europe sve više i više stari, uopće ne čudi da je gerijatrija, pardon, osobe treće dobi, počela zauzimati sve prominentnije mjesto u knjigama, filmovima, stripovima, čak i crtićima... i svuda se, skoro bez iznimke, ta dob prikazuje kao vrijeme kada čovjek konačno može ostvariti ono o čemu je cijeli život sanjao, a nikada nije imao vremena ili prilike.
Evo, u crtiću 'Nebesa' glavni lik (dedek koji neodoljivo podsjeća na Radovana Ivančevića) nakon smrti supruge odluči napokon realizirati njihov zajednički san i otići na Rajski slap u Južnoj Americi. (Na kraju se tamo bori protiv drugog, zlog dedeka.)
U 'Atlasu oblaka' Davida Mitchella nakladnik imenom Timothy Cavendish greškom završi u nekom jezivom staračkom domu (puno jezivijem od onog sanatorija iz 'Leta iznad kukavičjeg gnijezda'), i onda u jednoj od najurnebesnijih scena u povijesti književnosti bježi iz tog doma u ukradenom autu s još dvoje polu-ishlapjelih starčeka, probijajući ograde, gazeći progonitelje i rušeći sve pred sobom kao u najluđem holivudskom A-spektaklu.
Marquezova 'Ljubav u doba kolere' (o ljubavi koja se, nakon čitavog života provedenog u čekanju, realizira pod stare dane) je dosadnjikava knjiga, ali scena u kojoj ostarjeli Florentino Ariza dođe u posjet ostarjeloj Fermini Dazi i želi ugovoriti sastanak, a ona kaže da ga može primiti odmah, pa njemu od uzbuđenja popuste crijeva s kojima inače cijeli život ima problema i dobije proljev i mora navrat-nanos pobjeći... pa, fakat je jedna od najdirljivijih ljubavnih scena koje sam čitala.
Pa onda su tu Rabateovi 'Potočići', strip koji me odveo tamo kamo, priznajem, stvarno nisam bila sasvim spremna ići: u priču o staračkoj seksualnosti. Dobro, nije sve samo u tome (ima i pušenja trave!), ali prizor u kojem se glavni lik (treće dobi) nakon seksa budi uz partnericu (treće dobi) i počne je promatrati, pa se i ona probudi i pita ga zašto je gleda, a on sav s ljubavlju kaže da broji njezine bore i staračke pjege...uh.
Mislim, znam da se i stari ljudi ševe, ali kvragu, gola staračka tijela jednostavno nisu ono što čovjeku padne na pamet na spomen seksa...
Podsjetilo me to na jedan dokumentarac koji sam gledala prije par godina, o ljubavnicima iz staračkih domova. Kako ih osoblje nalazi ujutro zajedno u krevetu pa im je neugodno, ne znaju što bi s njima, pa ih razdvajaju na različite odjele, pa je njihovoj djeci užasno neugodno, nastoje ih proglasiti ludima i slično, jer eto im roditelji tu bludniče pod stare dane umjesto da pristojno i u miru krepaju, još će se na kraju netko drugi dokopati stana i one super retro lampe iz dnevne sobe...
Baš me bio iživcirao taj dokumentarac.

Image and video hosting by TinyPic

No eto, kako stanovništvo na zapadu rapidno stari, neka će se uvjerenja valjda morati mijenjati...
A neke se stvari već mijenjaju.
Recimo, ima sve manje baka i djedova. Onih as-we-know-them, koji pričaju priče i peku kolače i puše lulu i pletu džempere.
Ima neka teorija prema kojoj je čitava evolucijska svrha menopauze, odnosno činjenice da žena ne odapne još dugo nakon što joj odapnu jajnici, upravo u tome da postoje bake. Mudre stare žene koja će brinuti o potomcima na dobrobit zajednice. (Znam, ovako zvuči prilično šepavo, ali Natalie Angiers je u knjizi 'Žena – intimna geografija' to iznijela mnogo suvislije, check it out, ima veze s utjecajem produženog djetinjstva na razvoj pametnog ljudskog mozga.)
Moderni bake i dide su, međutim, u trenutku kad postanu bake i dide, još debelo u radnom odnosu, a onda kad konačno odu u penziju, jedva dočekaju po uzoru na sve one knjige i filmove ostvariti životne snove, landrat po svijetu i učit japanski, a ne čuvat unuke na dobrobit zajednice. Koja zato mora ulagati u vrtiće, pa ne ostane dovoljno za arene i skijaška prvenstva, majku im njihovu!

A ja...
Kad budem stara...
-preselit ću na more, to je garancija da će te familija ipak obići bar jednom godišnje
-zavoljet ću kuhanje
-pušit ću cigarillose
-bit ću nagluha, to je neizbježno budući da sam nagluha već i sad
-između lica i guze odabir će vrlo izvjesno pasti na guzu
-slušat ću klape
-smatrat ću sve mlađe generacije pičkicama koje bježe od odgovornosti (i to je neizbježno, očito)
-čitat ću Prousta
-čitat ću trač-časopise (koje čitam i sada, ali se onda više neću praviti da ih ne čitam)
-i dalje ću razvijati fotografije, makar će tada vjerojatno postojati samo jedno jedino mjesto na svijetu gdje se to uopće može napraviti, i bit će namijenjeno ekscentričnim milijunašima
-čuvat ću unuke, ali tek kad se budu mogli sami pokakati i složiti rečenicu sa subjektom i predikatom
-moći ću se sama pokakati i složiti rečenicu sa subjektom i predikatom.
Sve je u pozitivnom stavu.
Tako kažu.

11.09.2009. u 23:16 • 10 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Lipanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (3)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Ako je lijep dan i ako se dovoljno naspavala, autorica bloga možda će napisati nešto zaista lijepo. Ponekad će i o sebi napisati nešto stvarno iskreno. Ponekad.
A ako nije lijep dan, ako se osjeća isfrustrirano i kao da joj vrijeme curi niz prste... pa, znat ćete.

Crvene ruže primaju se na:
sagittaria2@gmail.com

hit counter

Linkovi

Rumbling boys of pleasure:

Klub Labirint
Storyatures

Ladies of easy leisure:

RozaKoza

U FRIZERAJU ČITAMO (I SUPER NAM JE):

Joseph Heller: Kvaka 22
Susanna Clarke: Jonathan Strange & Mr Norrell
Daniel Kehlmann: Mjerenje svijeta
David Lodge: Razmjena
Zadie Smith: O ljepoti

I stripove:

Manu Larcenet: Svagdašnja borba
Marjane Satrapi: Persepolis
Joan Sfar: Chat du rabbin
Danijel Žeželj: Sophia
Bill Watterson: Calvin & Hobbes

U FRIZERAJU VOLIMO:

Hayao Miyazaki, Red Dwarf, aromamasaža, Bailey's, Mljet, Beirut (bend, u gradu nismo bili), Island, Barcelona, čajevi, Pariz, Berlin, duuuugo spavanje, duuuugo tuširanje, mačke, Audrey Hepburn, Monty Python, sunce, aerodromi, dagnje na buzaru, Tolkien

U FRIZERAJU TEŠKO, TEŠKO PODNOSIMO:

paradajz, kukci, telefoniranje nepoznatim ljudima, maglu više od tri dana zaredom, hipsterske naočale