Frizeraj na kraju svemira

petak, 01.01.2010.

MALI ABECEDARIJ DVIJE I DEVETE

Avatar. Najskuplji film svih vremena, budućnost filmske umjetnosti i tehnologije. To valjda znači da će uskoro filmovi biti većim dijelom CGI (što mi je ok) i da će biti u 3D tehnici (što mi je bezveze jer me nakon dva i pol sata fakat počne boljeti glava od tih glupih naočala, ali dobro). Inače, sami film je vizualno stvarno raskošan, za priču je jasno kako će teći i završiti nakon prva tri kadra, dijalozi su budalasti, poruka je lijepa i humana, makar ne znam jeste li primijetili da je sve skupa pomalo patronizing za jedan film čija je namjera kritizirati zle zapadnjake, a što se tiče ekološkog segmenta priče... paaa, jeste li se nakon gledanja filma štogod kraće tuširali ili si dali truda da razvrstate smeće? Hmmm... nisam ni mislila.

Big Bang Theory. 'Ali to je skoro kao preljub!' zavapio je moj dragi kad je otkrio da stare epizode gledam sama dok njega nema doma. Što reći, totalno smo se navukli na seriju o četiri geeka koji znaju sve o mehanici space shuttlea, hakiranju tuđih blogova i Battlestar Galaktici, ali ne znaju zbariti ženu čak ni u WoW-u, te o njihovoj zgođušnoj plavoj Midwest susjedi. Štoviše, soft kitty, warm kitty/little ball of fur postala je vrlo učinkovito sredstvo za uspavljivanje naše N. I da, ima li negdje neki prosvjetiteljski nastrojeni fizičar koji bi mi u par zdravoseljačkih rečenica mogao objasniti što je, kvragu, ta teorija struna?!

Costa Coffee. Tradicija je nalagala da se u ljetnim nedjeljnim prijepodnevima tamo sjedne na kavu i predobar kolač od mrkve. Živjela tradicija!

Droga. Nikada nisam bila baš neki konzument iste, jer se nakon nekoliko davnih i neslavnih iskustava s hašem i travom, koji su uključivali paranoične napade, mučninu i crvene fleke po licu, nisam ni usudila puno dalje eksperimentirati. No ova godina bila je nešto vrlo posebno. Najprije sam na samom početku godine dobila šut morfija u venu, što je, moram priznati, bilo hvalevrijedno iskustvo zbog kojega, i isključivo zbog njega, dolazim u napast da svakoj ženi preporučim rađanje na drip. Sweet sister morphine… zna Mick Jagger. Ajde, nije bila loša ni ona lokalna anestezija za šivanje epiziotomije (Ja /veselo/: Hej, jel i vi čujete to glasno zujanje ili samo ja? Babica i doktorica /izmjenjuju zabrinut pogled/: Hmmmmm…ovaaaj…pričajte s nama! Pričajte s nama!) Koji mjesec kasnije sam se legalno i skoro besplatno dokopala hrpe antidepresiva i Normabela, nakon što se moja doktorica složila da periodično ridanje na podu kupaonice i nazivanje bliskih ljudi govnima koja su me ostavila samu samcatu na svijetu ima bitne elemente postporođajne depresije. Onda sam malo proučila nuspojave tih sranja i zaključila da su manje-više iste kao i indikacije za liječenje. Te se zbrojila u glavi i okrenula nekim drugim lijekovima, kao što su druženje s frendovima, vino, čokolada i seks. I viski, kad baš nevolja pritisne.

Image and video hosting by TinyPic

Everest. Tamo se ove godine po prvi put popenjala hrvatska ženska ekspedicija! Bravo, cure!

Forumi. Omiljena virtualna mjesta svih trudnica i mladih mama. Jer budući da živimo u postmodernom vremenu koje je obilježeno gomilama informacija i nedostatkom autoriteta i blablabla, nema ništa normalnije nego u trenucima dileme proguglati da vidiš što Barica iz Pušće Bistre smatra o uvođenju mliječnih proizvoda u dojenačku prehranu. No forumi imaju i dobrih strana. Glavna je ta da skužiš koliko si zapravo normalan/na. Skužiš, primjerice, da postoje roditelji (dobro, budimo iskreni: majke!) koji svom malom zlatu nikada ne bi kupili kašicu u dućanu, čak niti kad se ide na put, već hodaju okolo sa štapnim mikserom i maltretiraju konobare po restoranima da im donesu mrkvice i brokule. Koje su, mislim te restoranske mrkvice, sigurno biološki uzgojene i nikada pesticida nisu vidjele, te su zacijelo ubrane s rosne njive prije desetak minuta. S druge strane, postoje roditelji koje svoje malo zlato drže na mlijeku i smokiju. Postoje onda i oni koje smatraju da je ultrazvuk štetan jer je preglasan za bebu, budući da po decibelima odgovara ulasku vlaka u stanicu. Pa postoje oni što djecu nose u slingovima dok ne odu na faks. Mislim, djeca. Super su im ti slingovi jer mogu izdržati masu od dvajspet kila. I tak. Svega ima. Bogatstvo u različitosti.

Gripa. Svinjska, pandemijska, A(H1N1), kakogod. I to smo preživjeli ove godine skupa s upalom pluća, odnosno neki od nas. Snažnija polovica. Ja imam valjda imunitet od granita kad sam dosad ostala živa, pa sam sjedila doma, bedinala bebu i pisala get well čestitke.

Image and video hosting by TinyPic

Hrana za bebu. Čovječe, svašta sam otkrila ove godine. Otkrila sam čitav jedan svijet gomolja (underground veggies) za koje dosad nisam imala pojma da postoje, tipa pastrnjak, batata i koraba. Otkrila sam da je korabu dobro stavit u juhu, i pastrnjak isto, a batatu je dobro speći u pećnici i pomiješati s jabukom i cimetom. Pa sam onda otkrila amarant i proso, kuhala zobene pahuljice na rižinom mlijeku, ali na kraju zaključila da će dijete prespavati cijelu noć samo kada ga nafilaš škrobom iz gotovih kašica. Pa sam joj ribala mrkvicu i jabuku, što sama za sebe u životu nisam napravila jer sam lijena ko guzica, mada to obožavam jesti. Pa sam se prisilila uzeti u ruke sirovu komadinu teletine s kostima, kako bih je stavila u lonac i od nje napravila juhicu. Uglavnom, s obzirom na moju ljubav prema pripremanju hrane, bila sam požrtvovna as hell. Od Svevišnjeg sam zato nagrađena djetetom koje je potpuni svejed. I shvatila sam jednu stvar koju, ajde, moram priznati: kuhanje jest kreativno. Eto. Nek vam bude, Veljko Barbieri i Ano Ugarković.

Ikea. Jedini posjet inozemstvu ove godine. Volim Ikeu. Ako ima kod mene ijedan primjer adoriranja brenda, onda je to to. Nema toliko veze sa samim namještajem (koji nije baš najkvalitetniji na svijetu, da, da, znam, i što bi rekao Howard Wolowitz gledajući upute za sklapanje: Ovo ovdje je razlog zašto Šveđani nemaju svemirski program!), koliko ima veze... pa, valjda s mojim fetišem na skandinavsku demokraciju. Kako u politici, tako u dizajnu.

Jarun. Nikad nisam uokolo njega toliko šetala kao ove godine, koja je između ostaloga iznjedrila i jednu od najljepših Jeseni u posljednje vrijeme, toplu, sunčanu i punu boja. Volim Jarun. Pogotovo otoke. Pogotovo radnim danom prijepodne, kad nema nikoga. I kad je izmaglica nad vodom. Svjesna sam da buljenje u jezero s terase Aquariusa vjerojatno baš nije ekvivalent gledanju Brača i Šolte s rive, ali kad se kao ove godine ne ide na more, meni je i to dobro.

Kosor, Jadranka. Prva žena premijer na ovim prostorima. Prvi put sam za nju čula kao klinka, jer je u Smibu potpisivala nekakve "Vjerovali ili ne" crtice, tipa Jeste li znali da je siječanj dobio ime po sječi drveta. Trenutno ne znam što drugo da kažem o njoj.

Larcenet, Manu. Autor 'Svakidašnje borbe', najdirljivijeg stripa koji sam pročitala ne samo ove godine, nego uopće, ikada. A čitala sam 'Maus' i 'Perzepolis' i 'Potočiće'. Jedino što mu konkurira je ona scena iz 'Perzepolisa' kad tata na aerodromu kaže Marjani da si naruči sacher-tortu kad dođe u Beč.

Majstori. Pure evil. Pure, pure evil.

N. Osoba koja je toliko dominirala ovom godinom da na kraju ne znam što uopće napisati o njoj. Stalno štucanje. Cicanje kao mali ork. Prvo smijanje na glas. Remenčići. Stalna vaganja. Banane. Muke s uspavljivanjem. Čista, nepatvorena, ultimativna sreća vezana uz prve samostalne korake. Prepoznavanje prstića, pupka, lava, kocke, knjige i balona (mame i tate ponekad). Puzanje. Stajanje. Pljeskanje. Obožavanje predmeta s tipkama: daljinski, mobitel, tastatura. Velike oke s dugačkim trepavicama. Prva dva zubića. Itd. Itd. Sve isto kao kod drugih, a sve jedinstveno i neponovljivo.

Otvorenje Muzeja suvremene umjetnosti. Eto napokon i Hrvati imaju jedan, pa kad im dođe potreba da malo probauljaju po nekom golemom prostoru od sirovog betona i pjeskarenog stakla, punom čudnih zvukova, svijetlećih objekata i ružnjikavih golih ljudi, ne moraju više odlaziti u Kunsthaus Graz ili Tate Modern. P.S. Igrati ping-pong s ogledalom je frustrirajuće, sjuriti se s trećeg kata toboganom je zakon, a i Sanja Iveković mi je ok.

Ples na šipki. Priznajem, zbog paprene cijene razmišljala sam o tome da ga prevarim s Pilatesom. Ali kad mi to nije to... kad ja volim tu malu dvoranu sa crnim zidovima i u playeru Air ili Beady Belle ili Sade...

Recesija. Da, još uvijek. Hmmmm... investicijski fond se malčice oporavio... zagrebačko predstavništvo kuhinja propalo prije nego što su nam uspjeli dostaviti reklamaciju, te nam u kuhinji još uvijek fale lajsne, ladica i vrata (nema veze, s onakvim monterima, suits them right)... božićnica u limitiranom izdanju... frendica dobila otkaz... dragi ostao s poprilično malo kuna na firmi... sljedeća godina mogla bi biti vrlo, vrlo zanimljiva...

Selidbe. Nekoliko njih u familiji obilježilo je ovu godinu, između ostalog i naša. Da, to je jedan od stresnijih događanja u životu. U kombinaciji s rođenjem djeteta garantira jednu od opakijih godina u životu. Ali novi Stan je zakon! Ima puno svjetla. Ima puno mjesta. Ima puno dobre energije. Ima još puno nezavršenih stvari...

Thebes. Odlična stolna igra. Preporučam.

U2. Koncert u Maksimiru bio je povijesni događaj čiji su civilizacijski razmjeri na ovim prostorima ravni jedino izboru žene za premijera. Ironiju na stranu, nisam bila na koncertu i to mi je žao jer sam se baš zaželjela stadionskih spektakla. A i volim U2. Mislim da je Bono cool i povremeno seksi, te mu opraštam što je snimio "Pop" i što ne plaća porez u vlastitoj državi dok se ujedno zalaže za povećanje poreza kako bi se mogao oprostiti dug zemljama Trećeg svijeta. Ili tako nekako.

Vještine i znanja. Ove godine usvojila sam ih poprilično. Evo nekih: koristiti perilicu za suđe (dosadašnja kuhinja nam je bila premala za nju). Cjenkati se s bezobraznim majstorom. Prematati bebu. Prematati bebu u polumračnom i vlažnom wc-u Paviljona 19 Zagrebačkog velesajma na wc školjci dimenzija 20x20 cm. Brzo jesti. Brzo kuhati. Raditi tri stvari istovremeno. Spavati sjedeći.

Zahvale. I na kraju, u čistoj holivudskoj maniri, imam potrebu zahvaliti nekim ljudima. Što su imali strpljenja. Što su mi čuvali bebu. Što su mi skuhali ručak. Što su mi došli u kvart na prvu postporođajnu kavu (a Bog zna da moj stari kvart nije u zoni tramvaja). Što su me dovozili i odvozili (jer ja sam, baš kao i dr. Sheldon Cooper, evolucijski prenapredna da bih savladala nešto tako prizemno kao što je vožnja auta). Što su me slušali. Što su me zvali. Što su usred mog napada depresije izašli i vratili se s bocom vina i dvije bombonijere... Što im je bilo stalo do mene.

01.01.2010. u 22:33 • 15 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Lipanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (3)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Ako je lijep dan i ako se dovoljno naspavala, autorica bloga možda će napisati nešto zaista lijepo. Ponekad će i o sebi napisati nešto stvarno iskreno. Ponekad.
A ako nije lijep dan, ako se osjeća isfrustrirano i kao da joj vrijeme curi niz prste... pa, znat ćete.

Crvene ruže primaju se na:
sagittaria2@gmail.com

hit counter

Linkovi

Rumbling boys of pleasure:

Klub Labirint
Storyatures

Ladies of easy leisure:

RozaKoza

U FRIZERAJU ČITAMO (I SUPER NAM JE):

Joseph Heller: Kvaka 22
Susanna Clarke: Jonathan Strange & Mr Norrell
Daniel Kehlmann: Mjerenje svijeta
David Lodge: Razmjena
Zadie Smith: O ljepoti

I stripove:

Manu Larcenet: Svagdašnja borba
Marjane Satrapi: Persepolis
Joan Sfar: Chat du rabbin
Danijel Žeželj: Sophia
Bill Watterson: Calvin & Hobbes

U FRIZERAJU VOLIMO:

Hayao Miyazaki, Red Dwarf, aromamasaža, Bailey's, Mljet, Beirut (bend, u gradu nismo bili), Island, Barcelona, čajevi, Pariz, Berlin, duuuugo spavanje, duuuugo tuširanje, mačke, Audrey Hepburn, Monty Python, sunce, aerodromi, dagnje na buzaru, Tolkien

U FRIZERAJU TEŠKO, TEŠKO PODNOSIMO:

paradajz, kukci, telefoniranje nepoznatim ljudima, maglu više od tri dana zaredom, hipsterske naočale