Frizeraj na kraju svemira

subota, 05.03.2011.

ŠTO OČEKIVATI AKO OČEKUJETE ILI KAKO VAM DRAGO

Ne znam ima li to veze s recesijom ili nebeskim konjunkcijama naprosto biološkim satom, ali odjednom mi je nekoliko frendica i poznanica u drugom stanju.
Mislim, ono, dobro jutro.
Gdje ste bile prije dvije godine, kad je meni trebalo nečije iskustvo?! Kad je meni trebalo društvo drugih normalnih majki?
A sada, bam! odjednom sam se odjednom našla u poziciji da mogu biti savjetodavac.
Naravno da ću je iskoristiti do maksimuma. Mi mlade mame smo, naime, malo kao stari ratni veterani, tipa Uncle Albert iz 'Mućki': samo vrebamo priliku i žrtvu koja će slušati naše priče s fronte, bez kraja i konca.
Za početak ćemo se razračunati sa starom mudrošću koja kaže da te dijete čini boljom osobom. To je živa istina, na duge staze. Postajete fleksibilniji, učinkovitiji, nesebičniji, empatičniji i općenito plemenitiji. Na kratke staze, međutim, velika je mogućnost da postanete frustiriraniji, umorniji, netrpeljiviji, histeričniji, depresivniji, nepodnošljiviji okolini i općenito vrlo uberspannt.
Naime što. Rođenjem djeteta shvaćate, ah kako kopernikanski, da se svijet uopće ne vrti oko vas i vaših navika, želja i potreba.
Za svakog normalnog čovjeka sa Zapada ta spoznaja je potpuno nepodnošljiva.

Stoga, znam za sasvim normalne, super ljude i zbilja divne roditelje koji, u situacijama dječjeg deranja koje ne prestaje, u svom roditeljskom CV-u imaju epizode: gađanja djeteta jastukom, urlanja iz sveg glasa, špricanja djeteta vodom, lupanja po štoku dok im ruka ne poplavi, ridanja u autu skupa s djetetom i slično. (Nisam ja, majke mi. Moja je najveća mrlja histerično fućkanje u zviždaljku iz sve snage kako bih nadglasala djetetovo deranje. Uspjeh? Apsolutno nikakav.)

Dakle, kako biste eventualno izbjegli ovakve scene...
Hehehe, nećete. Nitko nije.
Ali kako biste, ajde, ublažili stres,
ovdje se nudi sažetak Do-ova i Don't-ova o kojima nije loše povesti računa. (Ono, šifra: eeee da je to meni netko tada rekao...)
I da, draga G., u prvih godinu i pol ima fakat lijepih trenutaka.




(Khmmm, ovaj, više ih ima kasnije, al' dobro.)
Mislim, u prvih godinu i pol se dijete prvi put nasmije, propuže, prohoda, kaže mama... to se računa, ne?
Elem, young Skywalkers,
ne ponavljajte moje greške, nego...
Krenimo proizvoljnim redom.


DON'T
Ne čitajte forum na Rodama.
Rodama svaka čast na: promoviranju dojenja, edukaciji oko autosjedalica, zalaganju za bolje uvjete u rodilištima, dizanju frke oko zakona o oplodnji, organiziranju buvljaka i još koječemu. Said that, moralna mi je dužnost da vas upozorim da na njihovom forumu čeka u zasjedi mnoštvo mumzilla, naci dojilja i wannabe afričkih domorotkinja, koje će vas, ako ste neiskusne, odvući na mračnu stranu. Recimo mene. Da nisam previše čitala forum Roda, možda ne bih maltretirala vlastito dvomjesečno dijete usrdnim pokušajima stavljanja istoga u maramu, kako bi mi, jelte, bilo blizu i spavajući slušalo otkucaje mog srca. Možda bih već nakon prvog neuspjelog pokušaja (umjesto pedesetog!) shvatila da nisu sve bebe iste, te da postoje one koje se obožavaju voziti u kolicima, a mrze nositi u marami - a ako se već nose, onda se nose isključivo tako da gledaju prema van, jer ih jako zanima vanjski svijet, a za otkucaje maminog srca drito u uho očito ih zaboli ona sićušna stvarčica.
Hehe, o masaži neću niti počinjati... Uglavnom, da, postoje i djeca koja se ne daju masirati ni za živu glavu.
Postoje i: djeca koja od samog početka bez problema spavaju u vlastitom krevetiću.
Postoje i: djeca koja su vrlo rijetko bolesna premda ih mame nisu mogle dojiti.
Postoje i: djeca koja imaju alergije na sve živo, upale uha i gnojne angine na mjesečnoj bazi, premda su ih mame dojile godinu dana i više.
Postoje i: djeca koja nisu ni najmanje traumatizirana premda su ih mame rodile na carski rez i pritom doktoru koji im je ordinirao zahvat nisu pokušale iskopati oči Poveljom o pravima čovjeka i građanina.
Tak da, ono.
Ako ste možda na zadnjem Zagreb film festivalu gledali dokumentarac 'Bebe', koji prati prvu godinu života četiri bebe na različitim dijelovima Zemljine kugle, onda ste vidjeli kako izgleda svakodnevnica djeteta u Etiopiji i Mongoliji, a vidjeli ste i Amerikanku koja svoje dijete fura na sastanke onog svog nekakvog kluba gdje hrpa žena sjedi na podu, plješće i pjeva 'Earth is our mother, oooo, oooo...'. Sapienti sat.

DON'T
Uopće, ne čitajte previše nikakve knjige o djeci, bebama, mamama, trudnoći i srodnim temama.
O svakom segmentu njege djeteta, od prehrane do malih žućkastozelenih vlakana u dreku, postoje najmanje dvije suprotstavljene teorije. Ustvari, najčešće postoje dvije suprotstavljene i još cijeli spektar između, a vjerujte mi, vi za to jednostavno nemate vremena. I ne samo to. Postoji velika opasnost da ćete više buljiti u knjige i Google nego u vlastito dijete, što je najveća pizdarija i najčešća početnička greška koja vam se može dogoditi. A većina metode, teorija i tablica prosjeka su zlo. Mislim, ajmo logično. Jel vi spavate svaki dan identičan broj sati? Jeste uvijek pospani u identično vrijeme, na minutu? Jel jedete u apsolutno identično vrijeme? Jeste li svaki dan jednako gladni i pojedete li na miligram identičnu količinu hrane? I svi vaši prijatelji isto? Da li vam se neko jelo uvijek jede s jednakim guštom? Ne? No shit! Ali bebica koja se tek navikava na svijet bi sve to trebala, jelda?
Ukratko, treba vam jedna dobra knjiga o djetetovim glavnim razvojnim fazama, da ga ne maltretirate i ne forsirate bezveze, kao i da ga ne propustite poticati kad je vrijeme. I to je to. Repeat: to je to.
(Dobro, ako baš ne možete nikako izdržati, uzmite si još i Jespera Juula, koji u svojim knjigama govori uglavnom o tome kako ne treba čitati nikakve knjige.)
Ako već morate čitati nešto što će vam pomoći da budete dobra mama, čitajte Winnie Pooha i Malog princa, Pascala Brucknera, Ayaan Hirsi Ali, 'Kvaku 22', 'Sofijin svijet', 'Adriana Molea', 'Hobita', Wildeove bajke, Čapekove bajke i H. D. Thoreaua koji je tisuću osamsto i neke napisao esej 'O građanskoj neposlušnosti'. Okej, on je dosadan. Ali bar probajte.

Također, ako baš morate nešto čitati...

DO
Čitajte forum pedijatrije na www.cybermed.hr
Za uglednog gospona doktora koji tamo odgovara na pitanja zabrinutih roditelja, a prati ga nadimak Dr House, čula je vjerojatno svaka mlada mama u državi. Prvo što vam upadne u oči jest da nije baš čovjek koji vam instantno izazove toplinu oko srca, ili da budem preciznija: radi se, barem koliko se iz postova može zaključiti, o arogantnom, politički nekorektnom, lagano mizoginom desničaru.
No međutim.
Nitko, ali baš nitko u životu meni nije uspio na tako normalan, zdrav način pokazati što roditeljstvo stvarno jest. Nitko mi nije toliko pomogao da shvatim da si za vlastito dijete odgovoran ti i samo ti, a ne nikakav rescue squad sastavljen od pedijatara, nutricionista, pedagoga, psihologa, obiteljskih terapeuta, odgajatelja, baka, deda, patronažnih sestara i autora self-helpa koji dijete u životu nisu vidjeli. Isto tako, nitko mi nije toliko pomogao da shvatim da sam za preuzimanje te odgovornosti savršeno sposobna i spremna, jer jedini preduvjet (koji doduše mnogi ne ispunjavaju) jest posjedovanje zdravog razuma.
A i nitko mi nije na tako genijalan način objasnio svu problematiku odnosa liječnik-pacijent s doktorove strane.
Lajk.

A sada opet jedan
DON'T
Ne uzrujavajte se oko tablica prehrane.
Poput otisaka prsta ili pahuljica snijega, na svijetu ne postoje dvije jednake tablice prehrane (to je ono, znate, kojim redoslijedom što djetetu uvodit u prehranu). Ergo, tablice prehrane, osim par općeprihvaćenih stvari, ovise o trendovima, kulturološkim okolnostima (u Italiji navodno preporučuju parmezan već od trećeg mjeseca!) i svakako, o nadahnuću autora. Odaberite si jednu i nje se držite. Pravite se da je jedina na svijetu.

DO
Kad vam je jako teško... cugnite.
Preporučujem pan-galaktički grgolj-blaster.
Ne, ozbiljno.
Ako je to bilo dobro za Scarlett O'Hara, fajtericu par exellance u povijesti filma, onda je dobro i za vas. (Hvala, Nina, što si mi na to skrenula pažnju.)
Zanemarite, naravno, ovu preporuku ako dojite, ali ako ste prestale... paaa, gledajte ovako. Cilj ove preporuke nije da vas pretvori u white trash. Cilj ove preporuke je da vam pomogne prebroditi jedno vrlo specifično razdoblje. Specifična razdoblja zahtijevaju i specifične akcije. E sad. Na jednoj strani imate tranquilizere i slična sranja. Na drugoj, Bailey's, Carolans, Mozarta i nešto što je čisti i apsolutni seks u tekućem stanju, a odaziva se na ime Amaretto Disaronno. What say you, sisters?




DO
Ignorirajte babe na ulici koje smatraju da vašem djetetu svakako treba kapica/čarapice/dekica (u kolovozu, naravno)/spustiti naslon kolica/podići naslon kolica... (nastavi niz).
95 % žena starije dobi koje vam se obrate na cesti s komentarima treba ignorirati na način da šutke otpičite mimo njih brzinom svjetlosti. Nije naodmet da ih usput i ružno odmjerite.
Ako se pitate zašto te gospođe imaju nesavladivu potrebu da vam se obrate sa svojim savjetima i preporukama, i to obično baš u trenutku kada vam je dijete u kolicima napokon zaspalo, a vi se s knjigom ili ajfounom povukli u najtiši kutak parkića... tjah, i ja sam razmišljala o istome te zaključila da postoje tri objašnjenja. Prvo (dobronamjerno) glasi da je nekoć, u njihovo vrijeme, bilo normalno mladima dijeliti savjete i preporuke vezane uz ispravno ponašanje, bez obzira poznaješ li ih ili ne. To se jednostavno očekivalo od savjesnih članova društva. Drugo (zlonamjerno) glasi da su vjerojatno sjebale vlastitu djecu pa sada, u nedostatku druge prilike, svoju skrb projiciraju na tuđu. Treće (realno) objašnjenje jest da su vjerojatno usamljene i love svaku moguću priliku da s nekim popričaju o vlastitim urinarnim infekcijama, budući da je to tema u kojoj ćete na kraju neizbježno i bez iznimke završiti. Moto: ne budite lude, pravite se gluhe.

I na kraju
DO
Družite se s ljudima.
Zovite ih nemilice. Posebno one koji i sami imaju djecu.
Ako vaši bliski prijatelji nemaju djecu, to je veliki zajeb. Dajte sve od sebe da ih nagovorite na reprodukciju što prije. Stavljajte na fejs najdirljivije zamislive fotke sebe i svog djeteta. Pišite da vam se život sasvim promijenio otkako imate dijete (ne morate ulaziti u detalje, jel).
Samo jedna bonus napomena za bliske prijatelje mladih roditelja:
Ako ste prijatelj mladim roditeljima, morate znati da su oni čeljad koju je vrlo teško zadovoljiti.
Ako ih pozovete van, nije dobro. Nemate razumijevanja za to koliko su oni umorni i kako se trenutno u životu bave puno važnijim stvarima od koncerta cover-benda u 'Spunku' i kako ne mogu samo tako uvalit dijete baki kad god im se sprdne. Ako ih ne pozovete van, i jope nije dobro. Zaboravili ste na njih, kaj sad vam više nisu dovoljno zanimljivi ili mislite da im je život prestao zato što imaju dijete?!!?
Ne zamjerite im.
Nije im lako.

<	ožujak, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Lipanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Rujan 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Siječanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (2)
Rujan 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (1)
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (3)

Komentari da/ne?